Miloš Crnjanski –“Lirika Itake”
U somborskom dečjem listu „Golub“, Miloš Crnjanski objavljuje svoju prvu pesmu koja nosi naziv „Sudba“(U pesmi se pojavljuje lađa koja plovi po moru nošena vetrovima i talasima, sa kojima se ona bori. Ta lađa može da predstavlja čoveka i njegovu borbu sa životnim neprilikama. ). Kasnije, Miloš Crnjanski postaje ekspresionista u periodu između dva svetska rata. Njegova najpoznatija zbirka pesama “Lirika Itake”, objavljena je u Beogradu 1919. Godine I obuhvata tri ciklusa: Vidovdanske pesme, Nove senke i Stihovi ulica. Četrdeset godina kasnije, Crnjanski objavljuje širi izbor iz poezije pod nazivom “Itaka i komentari”. Ne očekujte da ćete ovde naći teoretisanja o poeziji ili objašnjenja pesama. Komentari su prozni tekstovi koji predstavljaju memoarsko oživljavanje vremena i prilika u kojima su nastale pesme pisane 1921. godine.
Pesme “Lirike Itake” su ljubavne i pesme sa erotskim motivima gde se Crnjanski razočarava ženskim telom i okreće se ljubavi prema šumama, zatim pesme o ratu i želji da se s njim sve završi jer je tužno biti muško, te sumatraističke pesme i drugo. Pesma “Sumatra” je svima poznata bar po naslovu, a inače je objavljena 1920. Bogdan Popović, srpski književni kritičar i vaspitač ukusa, traži od Crnjanskog objašnjenje za ovu pesmu. Zato danas i imamo tekst “Objašnjenje Sumatre” koji ujedno predstavlja i programski tekst sumatraizma. Naime, Crnjanski ovde izlaže svoj avangardistički program govoreći da je rimovanje čegrtaljka slikova, da su katreni banalni četvorokuti i da se stoga osećanja ne mogu staviti u versifikacijski kalup. U poeziji je bitna sadržina, a da bi se emocije mogle bolje iskazati, pesnici treba da koriste slobodan stih. Podlogu za ovaj tekst čini autobiografska priča Crnjanskog koji je sreo druga koji je sve izgubio, žena ga ostavila, rat ga upropastio i zato Crnjanski utehu traži u milovanju ostrva, planina, dalekih predela kao što je Sumatra. On smatra da je sve na svetu povezano i zato neka vas ne čudi što se u njegovoj pesmi tuga zbog nekog bledog lika, može zameniti rumenim potokom koji negde veselo teče. Sumatraizam stoga predstavlja književni pravac XX veka gde je osnovni smisao povezanost svega na svetu. Ovo se odlično može videti u njegovom delu “Dnevnik o Čarnojeviću” koji ne treba čitati kao roman pokušavajući da zapamtimo i povežemo događaje, već treba povezivati trenutke, po sumatraističkom principu.
Pesme koje obavezno treba pročitati su “Prolog” (koji počinje stihovima “Ja videh Troju i videh sve” gde Troja naravno asocira na rat), zatim “Himna”, “Stražilovo”, “Lament nad Beogradom”, “Serbia” (poslednje tri su poeme).U “Stražilovu” Crnjanski želi povratak u zavičaj, seća se Branka Radičevića koji u Beču pati za Karlovcima kao što i on u Firenci piše o “teškoj tami Fruškog brda”. On “otresa članke smehom prelivene” tj. gazi po osmesima omladine koje više nema jer je dala svoj život u ratu. On je preživeo i zato “luta, još, vitak sa srebrnim lukom” kao mitski lovac i sluti: “tišina će stići kad sve ovo svene, i mene, i ,mene”.
“Lament nad Beogradom” se može prevesti kao “Plač nad Beogradom”. I ovde pesnik želi da se vrati u zavičaj. Pesma je složena iz dvaju kontrastnih celina, gde se u prvoj celini govori o ništavilu pesnikovih lutanja, a u drugoj sija Beograd kao večni neuništivi grad, gde će on naći svoje konačno utočište, mir i grob.
O Milošu Crnjanskom više možete pročitati kod Radivoja Mikića “Priča, san i manifest. Jedan pogled na Dnevnik o Čarnojeviću” (izdala Politika), zatim kod Aleksandra Petrova “U prostoru proze”, kod Miloša Miloševića u “Moderna i međuratna književnost”, u “Kritikama” Milana Bogdanovića.
